=/
Work
15:00 - 20:00
... mrsko mi -.-
Work
15:00 - 20:00
... mrsko mi -.-
Ko god mene zna moze potvrditi to da ja volim nakit. Volim mozda nije ni prava rijec da se ta moja obsjednutost opise, al eto u ovom slucaju cu tu rijec upotrijebiti. U kojoj god prodavnici se nalazila, nakit ce mene automatski privuci, i iako nekome sav nakit izgleda isti, ja cu tu nac neku malu razliku u detaljama. Neznam, jednostavno me to privlaci, i to sam voljela jos od mali nogu. Neke cure vise voli cipele npr, dok je nakit mene uvijek vise zanimao. U zadnje vrijeme sam pocela praviti sama svoj, posto se nema sve ni kupiti to sto ja zelim. Nadjem neku inspiraciju preko interneta, i ovdje se to nema ni kupiti. I onda jednostavno kada imam malo vise vremena, zabavljam se sa tim. Narucito kako je ovaj snjeg zapadao zadnji dana, vise sam se okrenula tom svom hobiju.
Osim toga, sve ide po starom. Jedino to sto sam se odlucila prestati na poslu. Radit cu jos mjesec dana mozda i onda je adios amigos ;) Btw, evo nesto sto sam ja napravila, posla prodavat na facebooku :))
Me & Linda (http://bebbiii.blogg.se/)
Dugo sam trazila inspiraciju za novi post, i dobila sam je kada sam procitala ovaj naslov ^^
Cesce sam u zadnje vrijeme razmisljala i o ljubavi, i o vezama. Kada se covjek zaljubi i zavoli nekoga, to jest kao sto svak zna najbolji osjecaj na svijetu. Al u isto vrijeme ti dajes toj osobi koju volis punomoc da ti za trenutak srusi citav tvoj svijet. Niko ne misli da ce se to bas njima dogoditi. Kada nekoga volis toliko da nista lose o toj osobi ne mozes pomisliti. Vidjela sam da se to desava par puta, ali se nadam da nikada u zivotu necu dozivjeti nesto tako. Vidjela sam kako mi se to desava jednoj zeni s posla. Ostavljena nakon 18 godina braka. Citav zivot joj je srusio, izmrsala odjednom i nije vise ona stara odkad je se to dogodilo. I znam sama da nikada u zivotu nije mislila da ce se to desiti. Iznedanio je sa tim, kad je se najmanje nadala. Srela ga je kada sam i ja svog momka - sa 18 godina. I od tada su uvijek bili zajedno. Sada zivi sama, i navikava se na samocu. I neznam zbog cega, ali svaki put kada pricam sa njom o tome naumpadne mi moja veza. Mislim se da bi radije volila da umrem nego da mi se nesto tako desi. Narucito nakon ovoga sto sam vidjela sa tom zenom. I to kao sto pise u naslovu da se ne treba halaliti s mozgom. I o tome sam razmisljala. To narucito vrijedi za nas cure. Vidjela sam i to previse puta, u ruzno je bas reci "halalila s mozgom", ali nekada stvarno vidim toliko naivnu curu da je stvarno na granici da bude bez mozga - tj glupa. Al ozbiljno - musko je musko. Ne kazem da su svi oni isti, cast pojedincima, ali ipak..
I ovo mi smeta. Curo draga; nemoj mu vjerovati molim te kad kaze "moja je bivsa ovo, moja je bivsa ono". FAKAT da ce SAMO lose pricati o njoj, ali curo draga postoji tu nesto kod nje koje je njega drzalo u vezi 2,3,4 mjeseca ili koliko vec. Ja imam taj ugled da je to skoro ocekivano kod muskarca da kaze nesto lose o svojoj bivsoj curi. "Ma joj .. bila je previse ljubomorna", "previse me probavala kontrolisat" itd.. A vamo hodali 3 godine. STO SI JE ONDA TRPIO KAD JE BILA TAKA?! Ne kazem da sam perfektna, ali dosta sam stvari naucila od svojih gresaka, i to mi isto tako omogucava da vidim kad druge cure prave te iste greske.
Isto tako mislim da svijet pravi veliku gresku i prebrzo ulazi u brak, misleci da ce to rijesiti sve i jedan problem. Ja licno vjerujem u to da je vaznije stabilizovati sam svoj zivot, prije nego sto ga pocnes dijeliti s jednom drugom osobom. Posao, fax, vozacka, auto, itd... to su bar neke stvari koje ja mislim da ostvariti sama sebi prije nego sto pocnem dijeliti zivot sa osobom koju volim. I nisam ta osoba koja ce suditi druge i govoriti "sto ovo, sto ono", neka svak zivi svoj zivot i radi kako mu volja. To su mi samo neke misli koje bi htjela da ostvarim sama sebi prije braka. Primjetila sam to da je veoma tesko naci osobu s kojom ces se potpuno slagati, i kojoj bi mogao dati sve bez i jednog pomisla. Predugo sam bacala vrijeme na momke koje ne bi mogla ni pomisliti zavoliti, imala sam svoju zabavu i provod, i mislim da sam sa dovoljno godina i zrelosti usla u ozbiljniju vezu. U ovom slucaju u vezu na daljinu.
U nekim trenutcima pomislim da je ovo bas za mene. Ne volim se vezati previse ni za koga, i zato mi bude drago sto (iako ga volim) zivimo u dvije razlicite zemlje. I upravo to nam dozvoljava da imamo svoj vlastiti zivot i da nismo toliko ovisni jedno od drugog. A kad gledas s druge strane, nekad mi toliko smeta ova daljina da ni sama neznam sta da radim. Npr kad ga sanjam i probudim se i shvatim da ipak nije pored mene. Jos kada znam da ga za dugo necu vidjeti. Nema goreg osjecala. Cesto dobijem to pitanje od drugih, "kako izdrzavate?". To cak ponekad i samu sebe upitam. Evo kako, i u cemu je stvar; ja sam njega upoznala za ljeto, ne nadajuci se da cu se ikada u zivotu pravo zaljubiti i zavoliti nekoga. Ta ljubav se odjednom desila, i zavolili smo se vise nego sto bi mogla zamisliti. Pred moj odlazak smo se dogovorili da to nece biti kraj veze, i da cemo i dalje ostati par. Kada sam se vratila sve je to bilo novo u neobicno za mene, ali snasla sam se nekako. I dok su mjeseci prolazili ja sam njega sve vise i vise voljela, i ne pada mi na pamet da prekidam ovu vezu samo zbog daljine. Daljina u ovome slucaju nije prepreka. Daljina nama ne smeta, i ne smeta nikome ko se pravo voli. Jer ja svakako znam da cemo mi jedan dan bit zajedno zauvjek. To znam...
Sama sam djavola trazila
Sama sam vatru raspalila
Mozda ces sutra bas biti ti
Ono zbog cega bih zalila
Jedno sam pice popila
Nikad me ne hvata cudi me
Pricas a nista te ne cujem
Cekam na poljubac sudbine
Nisam rekla da
Da poljubi me
A nisam rekla ni ne
They can say whatever. I'ma do whatever. No pain is forever
Ufatila me nostalgija. Treba mi doza cevapa, shokate, najsmijanih ljudi i bosanske muzike. Samo cu to zadnje sama sebi ostvariti. Malo opustanje nakon posla. Trebala sam u grad, al sam previse umorna. Odvrcem muziku do daske i oprastam se s bloggerom - tj do sutra. Ciao :)
Trebaju mi tablete da zaboravim na sve. Zivcana sam zadnji dana, sve mi smeta. Ovaj snjeg ne prestaje padati, i led se na cestama ne otapa. Temperature su nam preniske. I jos na to sve, momak mi nenormalno fali. Jedini je jos koji me drzi normalnom, da ne skrenem skroz sa psihe. Cekam bolje dane. Cekam ljeto. Ali u z a l u d . . .

Karl Wolf - Africa.mp3
Ostala sam sama. Svi su me napustili, al zato mi snijeg pravi drustvo. Kolegice mi otisle na odmor, a momak se vratio kuci. Ja idem za Njemacku prekosutra - hvala Bogu. Ne bi mogla izdrzati ovdje sama. Jedva cekam da se malo provedem, dodijala mi je Norveska. Svak ide u Bosnu, al ja necu. Mozda i ne odem do ljeta - ko ce znat. Imam puno toga obavljati poslije nove godine, tako da neznam kada cu. Posao je isto dodijao, al bice ga opet preko glave kada se vratim. Mozda cak i vise nego sada.
Nisam nesto u najboljem raspolozenju danas, neznam zasto. Al bicu u petak zato. Sada sam se mislila pakovati, jer i sutra radim tako da necu imati vremena. Napustam vas aBd za dva dana. Nadam se da ce se svak fino provesti za novu, i zelim svima sretnu i uspjesnu 2010'u godinu! :)
</3
I don’t wanna be without you babe
I don’t want a broken heart
Don’t wanna take a breath with out you babe
I don’t wanna play that part
I know that I love you
But let me just say
I don’t want to love you in no kind of way no no
I don’t want a broken heart
And I don’t wanna play the broken-hearted girl
No broken-hearted girl
I’m no broken-hearted girl
Zivot izgleda ide dalje i bez njega. Nije dobro kao snjim, ali se mora nastaviti. Radim tek od sutra tako da danas moram sama sebi naci neku zanimaciju. Jutros sam ga u suzama odpratila na ajrodrom, i jedva smo se rastali. Tad sam se isplakala, i znam da cu jos plakati 120 puta, kad god budem na mjestima gdje smo mi bili. Al nema veze. Kao sto sam rekla, zivot se nastavlja. Osim toga, me sada i kolegice napustaju, svaka ide svojoj kuci za bozic & NG - al idem i ja za Njemacku uskoro a do tad SVAKI dan (cak i nedeljom), tako da se necu imati kad ni dosadjivati. Kazu da za novu godinu nije bitno gdje ces biti, bitno je skim ces je provesti, tako da mi je drago sto cu bit s familijom (:
Rekla sam samoj sebi, necu da me ovo unisti. Nezna niko kako je tesko imati vezu na daljinu ko je sam nema, narucito kada tu osobu nenormalno volis. A ja cu probati da ovo sve okrenem na pozitivno. Osim da tugujem sto je otisao, radovat cu se sto je bio ovdje, i sto smo proveli fantastican mjesec zajedno. Bit ce tu naravno i suza, al necu da padam u depresiju kada zivot jednostavno nastavlja..
P.S. Volim te puno